Sometimes
Ponekad pozelim da odem negde daleko...
Nije bitno kada,cime,gde.......................................
Samo da ima dovoljno prostora,samo da bude kilometrima dugacko
Gde mogu da placem i trcim dovoljno daleko da se suze same suse
Negde gde mogu da vicem iz sve snage,gde se mogu sama smejati i plakati,plakati,plakati
Gde mogu biti prirodna i gde mogu da radim sve ono sto u tom trenutku pozelim!
Ponekad pozelim da se samo on i ja vinemo u visine,onim velikim balonom,nije bitno gde samo on i ja i da se nikada vise ne vratim,da se zauvek ljubimo i nikada poljubac ne prekidamo.
Ponekad pozelim da je sve drugacije i da ga ne volim,da mogu da zivim bez njega,da mi njegova slika ne treba da prezivim jos jedan dan,ali to traje kratko i onda vise na to ne pomisljam jer znam da je to zaista nemoguce.
U tom 'ponekad' nikada nisam ja,to 'ponekad' samo su pokusaji da se sastavim,bezuspesni pokusaji da bez njega nastavim zivot srecno.
U tom 'ponekad' nikada nisam ja.
Ja sam u svim ostalim danima,gde mi sati prolete u sanjarenju,prisecanju srecnih dana sa NJIM,svih uspomena sa NJIM.
Nikada ne bih menjala 'ponekad' sa ostalim danima,nikada,to je sve sto mi je od tebe ostalo,moja slamka spasa,moja poslednja nada.Moja nada.